 |
 |
 |
|
|
| književnost | publicistika | kolumna | osobno |
| MENTALITET POBJEDNIKA |
||
|
Napokon je prošlo i ovo svjetsko prvenstvo. Mnoge nacije su uzdrmane, tek nekoliko ih ima razloga za slavlje. Bio sam u Münchenu jutro nakon što je Njemačka dobila Argentinu na jedanaesterce. Grupe sretno mamurnih Fritzova i cura tumarale su gradom i kreštale navijačke pjesme. Stotine zastavama urešenih automobila trubilo je, a nacionalni simboli bili su vidljivi na svakom koraku. Osim bronce i pohvala za organizaciju plus očekivanih 10 milijardi € prihoda, prvenstvo je domaćinima donjelo i zavidne popratne efekte u vidu zgušnjavanja svih navijačkih plemenskih strasti u jednu nacionalnu. I Talijanski predsjednik je izjavio kako su njihovi nogometaši ujedinili podijeljenu zemlju. Nogomet je postao odviše važan da bi bio samo lijepa muška igra. On je unosni proizvod korporacije nacionalnih saveza i velikih klubova povezanih s najvećim kompanijama i medijskim kućama. Strategija prozvodnje dobrog nogometa je ista kao i strategija proizvodnje u nekoj mega kompaniji. Profit je uspjeh, uspjeh je profit! Talijani su pobjedilii jer su bili najboje pripremljeni za turnirsko natjecanje u kojem su kontinuitet, rutina, strategija i dobra pričuva važnije od individualnih raznolikosti i hrabrosti otvorene taktike. Njihovi igrači igraju u najboljoj ligi svijeta, imaju puno velikih utakmica u nogama i psihički su kompaktniji od konkurentskih postava. Povrh svega, imali su vještoga stratega Lippia, po meni pravoga najboljeg igrača SP-a. Neuspjeh hrvatske selekcije treba sagledati s istoga aspekta: s igračima mahom prosječne europske kvalitete naši su se energetski i mentalno ispraznili već protiv Brazila. Sreća za kojom žale zbog poraza nije ni bila zaslužena jer promašene su izgledne prilike koje se u normalnim utakmicama ne propuštaju. Srnin promašaj jedanaesterca dotukao je nepripremljenu ekipu Kranjčara. Protiv Australije igrala se komedija s balkanskim smislom za improvizaciju. Sve to ne bi ni smetalo da na sceni nismo gledali hrpu mentalno nemoćnih igrača koji ne mogu držati povišeni ritam utakmice pa se kukavički povlače i gube sve na kraju. Teško bi takva ekipa postigla nešto protiv Italije. Mentalitet pobjednika ili fighter Janica sindrom koji jamči vrhunske dosege, nije bio prisutan u nacionalnoj selekciji. Dobrim dijelom za to je odgovoran i Kranjčar jer se nije snašao u spletu složenih dužnosti modernog izbornika. Nedostatak samokritičnosti dodatno ga je hendikepirao ne samo u procesu priprema i nastupa selekcije nego i u rezimiranju konačnih rezultata iste. Rezultat Hrvatske na SP je realan. U ovom trenutku ova zemlja nudi časovito nadahnute i motivirane igrače koji nemaju mentalnu i tjelesnu snagu pobjednika. Najbolji trenuci bili su himne, navijanje, druženja i zdravice – tu smo ostavili solidan dojam. Za proizvodnju produktivnoga nogometa treba puno više od šarma i bogomdane darovitosti. Traži se strategija razvoja omladinskih škola, investicije u infrastrukturu, opremu i natjecanja, a to iziskuje ulaganje i dugotrajan rad po uzoru na Nizozemsku i Francusku. Nema alternative. Ili to ili smo buduće topovsko meso za uspješne nogometne nacije. |
||