|
|
Nedavno me je iznenadila on-line anketa na jednom domaćem portalu. Trebalo je glasovati za najbudalastijeg predsjednika ili premijera države. Bila su ponuđena četiri imena: pored notornoga, sada već bivšeg premijera Berlusconia, neizostavnog Busha i opskurnog vladara Turmenistana Nijazova, predložen je i dr. Janez Drnovšek, aktualni predsjednik Slovenije. I dok sam mogao razumijeti motivaciju sastavljača glede prve trojice, kandidiranje Drnovšeka za ovakvu nezavidnu titulu pobudilo je u meni sumnju i upit: Kako se ovaj obrazovani, inteligentni i samozatajni političar mogao naći u ovako neuglednom društvu?
Poznato je da se Drnovšek uspješno izliječio od teške bolesti koristeći alternativne metode koje su uključile i promjenu životnih navika, prije svega onih prehrambenih. Janez je sada vegetarijanac, makrobiotičar i predsjednik Pokreta za pravičnost i razvoj koji se zauzima za uravnoteženi rast baziran na visokim ekološkim i socijalnim standardima. Pročitao sam intervju u kojem iznosi misli koje su svojom širinom uvida i hrabrošću vizije potpuno netipične za političare tako visokoga ranga koji u svojim javnim istupima itekako paze da ne uznemiruju ustaljena shvaćanja i navike svoga biračkog tijela.
Drnovšek je ustvrdio kako čovjek svakodnevno nanosi strašnu i nepotrebnu bol milijunima bespomoćnih životinja, ni iz kojeg drugoga razloga osim da ih jede. Bešćutnost ljudi zapravo je neizmjerna, gotovo proporcionalna patnji koju izazivaju ubijajući, prerađujući i konzumirajući meso životinja. Drnovšek predlaže bezmesnu dijetu kao zdravu, humanu i ekonomski isplativiju. Zalaže se za prava životinja jednako kao i za prava njihovih navodnih gospodara. Predsjednik države vegetarijanac pa još i borac za prava životinja? Dovoljno bizarno za uvrštenje na listu najbudalastijih šefova država.
Dr. Drnovšek možda je morao proživjeti osobnu dramu i katarzu koja ona donosi kako bi spoznao svoju dužnost onako kako su je shvaćali prosvjetljeni vladari visokih, davno ugaslih kultura. Arjanski ili vedski koncept sarva-praja raja (kralj svih stanovnika) uključivao je i životinje (napose krave) pod vladarovu zaštitu. Svaka je životinja autonomno duhovno biće u svom evolucijskom napredovanju k višim razinama svijesti kroz reinkarnacijski lanac uzastopnih rađanja. Judeo-kršćanska koncepcija životinje bez duše, stvorene da bude na uporabu kao čovjekova hrana ostavila ju je na nemilost surovom, od Boga proklamiranom, gospodaru planeta. Zaklati, raščerečiti, ispeći i pojesti lešinu odobreno je pa čak i blagoslovljeno u specifičnim, ne samo poganskim ritualima. Premda životinja posjeduje sve atribute vezane uz dušu (jer svi su njeni simptomi vidljivi kao i u čovjeka, znatno manje i u biljaka) i premda je njeno dobrostanje od nesagledive važnosti za prosperitet društva u cjelini, čovjek se prema jestivim vrstama odnosi toliko bezdušno da se može postaviti pitanje tko doista ima dušu, a tko ju je izgubio.
Drnovšek sigurno nije. On zna da se nesagledivo nasilje prema životinjama čovjeku vraća kroz bolesti, epidemije, glad i sukobe. U civiliziranoj pravnoj državi životinja zaslužuje potpunu, a ne samo proklamiranu i dekorativnu zaštitu. Stoga sam pomalo i zavidan Slovencima na njihovom predsjedniku i zato s nadom očekujem dan kada će namjesto g. Mesića doći neki g. Mrkvić ili gđa. Putar.
|
|
