|
|
Gorka je doista bila Subalova sudbina. Rođen kao zadnje i prekobrojno dijete u obitelji klesara, zarana je bio predodređen za gubitnika. Djetinjstvo mu je bilo dosadno i puno briga, škola ga je mučila, a ni u zanatu se nije snašao premda je bio strpljivo podučavan.
Iskušao se u nekoliko poslova, uglavnom bezuspješno dok se napokon nije priučio za knjigovežu. Zaposlio se kod rođaka u njegovoj maloj radionici. Nitko se nije pitao kako se baš tu pronašao; svi su bili sretni da im više nije bio na brizi. Subal je svojski zapeo da ovaj puta ne uprska. Bio je revan i poslušan i zato je ostao. Oženio se i dobio dijete. Razmišljao je kako svoju obitelj prehraniti i bolje udomiti. Nije mogao smisliti ništa bolje od ovoga što je već radio. A i da je mogao i to bi mu propalo. Rođak je uskoro umro, nasljednici su zatvorili obrt tako da je ostao bez posla. Nastojao je pronaći novi, ali to nije bilo nimalo lako. Nudili su mu slabo plaćene poslove koji su bili ispod njegove razine. Provodio je jalove dane smucajući se ulicama. Žena je postajala sve mrzovoljnija dok se naposljetku nije s djetetom vratila svojima. Da bi izmirio dugove i nekako se prehranio bio je prisiljen prodati kuću. Braća mu nisu htjela pomoći jer su mislila da bi mu time samo odmogli. A i oni su bili sirotani. Ostao je sam, prepušten svojoj nevoljnoj sudbini. Skitao se i polako grickao svoju malu ušteđevinu. Najviše vremena provodio je u dharamshalama gdje bi po cijele dane pričao s putnicima, hodočasnicima i nevoljnicima poput sebe. Od jednog babe naučio je da se može živjeti i bez rada. Ovaj ga je čak i pozvao u svoju pokrajinu gdje su ljudi još uvijek pobožni i hrane sadhue koji žive kao odvojenici. Subalu se ideja svidjela. Živjeti kao sveti čovjek, dušom i tijelom potpuno predan Bogu! Ionako je oduvijek smatrao da su njegovi nesupjesi u materijalnim poslovima rezultat njegove unutarnje duhovne zaokupljenosti i sklonosti visokim idealima. Bio je uvjeren da mu je cijeli dosadašnji život bio tek mučna priprema za slavno finale u kojem mu je ruka božja otvorila vrata novog života. Skinuo je sa sebe hlače i košulju i od pamučne krpe si izrezao kopin i gamšu. Bradu je već uzgojio, a tilak na čelu samo je potvrdio ukupan dojam o njegovoj duhovnoj snazi. Kao sadhu mogao se besplatno voziti vlakom, pa je tako krenuo na svoje posljednje životno putovanje. Preostalim novcem kupio je dvije knjige koje je vidio da nose sadhui . Čitao ih je teškom mukom za svog dugog putovanja, prvi i posljednji puta. Uvjeren da nema što više izgubiti, izašao je na nekoj ubogoj postaji i uputio se u obližnju šumu. Zaustavio se kraj starog bunara i podigao improviziranu kolibicu od granja, trstike i lišća. Bilo je vruće i bio je umoran od puta pa je jedva dočekao da dovrši posao. Sjeo je u padmasanu , sklopio oči i duboko udahnuo.
Kada je otvorio oči primijetio je da mu je kopin pao s grane i da ga gricka jedan gladni miš. Pomisli kako se ne bi trebao micati i prekidati meditaciju jer prosvjetljenje je mnogo važnije od jedne vlažne krpe. Ali ako je miš jako gladan ostat će bez zamjenskog kopina , a to je prilično nezgodno, nehigijenski. Ovaj na njemu bi se mogao usmrdjeti. Otjera miša i pomisli kako bi bilo mudro da ubuduće spriječi takve prepade. Drugo jutro ode do sela i zamoli neke priproste ljude da mu pomognu nabaviti mačku. Ovi su se samo smijuckali dok su mu donosili mladu macu iz svoje kuće. Subal je zadovoljno ponese u svoju pustinjačku izbu. Sada je mogao biti miran – miševi više neće napadati. Nakon što je pojeo nekoliko sasušenih plodova koje je usput ubrao, zadovoljno se prepustio meditaciji. Baš kada se pribrao i opustio, začuje žalosno mijaukanje koje ga podsjeti da je odgovoran za jedno uvjetovano biće kojemu treba hrana. Duhovni život očito nije tako jednostavan. Sutradan je opet otišao u selo i izmolio jednog imućnog seljaka da mu povjeri jednu od svojih ne baš naprednih krava. Gazdi je Subal bio sumnjiv, ali bio je sretan što se mogao riješiti usahle krave. A još je ispao i darežljiv prema sadhuima . Subal je obećao da će se lijepo brinuti o kravi uvjeren da joj može izmusti pokoju kapljicu mlijeka, taman dovoljno za onu macu. Nažalost, mir koji je zavladao nakon što je doveo kravu trajao je jako kratko. Krava je zahtijevala isuviše pozornosti, pa je vrijeme njegove meditacije bilo kratko i nemirno. Dok se odmarao na svom tvrdom ležaju, pomislio je kako je glupo gubiti vrijeme na kućanske poslove poput hranjenja životinja i strahovanja od njih. Mnogo bi inteligentnije bilo da za to angažira nekog drugog. S tom idejom zaputi se opet sutradan u selo i zamoli uglednog starješinu da mu pomogne naći ženu. Ovaj je bio tako dobra srca da mu je odmah doveo jednu. Premda zdrava i pristala, Kirtida je jednom bila udana za čovjeka koji je umro prije njihovih svatova pa su je svi smatrali ukletom i nitko je nije htio. Subal to nije znao pa ju je zato spremno poveo u kolibu. Imala je, jadna, pune ruke posla dok je vratila svo kućanstvo u red. Subal je samo zadovoljno žmirkao gledajući je. Bilo je vrijeme za meditaciju. Kirtida se otišla oprati, a Subal je zasjeo na svoju asanu . Bilo je tako lijepo ponovno uživati u miru. Ali sreća je opet kratko trajala. Um ga je zasuo pitanjima poput onog o uživanju u prvoj bračnoj noći. Postao je uznemiren do te mjere da je uskoro morao ustati i vratiti se u kolibu gdje ga je čekala Kirtida na ležaju.
Kada je ujutro otvorio oči ugledao je miša kako gricka ženin sari. Kirtida je počela gunđati kako u ovoj strvinjari neće dočekati zimu. Onda je to njemu dojadilo pa je počeo vikati. Ni Kirtida nije ostala tiha. Subalu se sve to brzo zgadilo pa je otišao pod svoje drvo za meditaciju. Sjeo je i duboko udahnuo pokušavajući se smiriti. Nije, dakako, imao previše vremena za to jer je Kirtida ustvrdila da u kući nema nikakvog jela. Natjerala ga je da ode u selo i traži posao kod jednoga seljaka kojemu su trebali radnici u polju. Subal je rintao cijeli dan i dobio mršavu nadnicu za koju je kupio nešto riže i krumpira. Kirtida je sređivala kolibu, brinula se o kravi i mački i pjevala svoje plemenske pjesme. Kada bi se uvečer prejeli, sjedjeli bi na pragu kolibe i glasno bi prdili i smijali se ili bi vikali jedno na drugo, ovisno o raspoloženju. Za meditaciju više nije imao ni vremena ni želje. Bio je zaokupljen važnijim pitanjima opstanka i razmnožavanja. Sjećao se samo kako je jednom davno sanjao da je meditirajući zaspao i da ga je prenulo miševo grickanje.
dharamshala - prenoćište za siromašne hodočasnike
baba - gospodin, osoba od poštovanja
sadhu - sveta osoba, isposnik
kopin - tanki platneni povez oko struka i spolovila
gamša - pamučna krpa univerzalne namjene
tilak - mulj svete rijeke ili jezera koji se nanosi na čelo i tijelo
padmasana – lotosov sjed jogija
|
|
