 |
 |
 |
|
|
| književnost | publicistika | kolumna | osobno |
|
POBJEDA SLABOG |
||||||||||||||||||||||||||||
|
Baladev Vigupta bio je poznatiji kao Brihadari jer je slomio slavnoga Brihada u čuvenoj borbi u Biharu, kada su se ukrstili putevi dvojice najvećih rvača potkontinenta. Od tada je na tronu sam, bez pravih izazivača. Kružio je selima i demonstrirao svoju neprikosnovenu moć. Uvijek bi tražio suparnika, a ako ga nije bilo onda bi se borio sa svojim partnerom. Cijela predstava bila je bučna i fascinirala je neuke seljake. Znali su pokupiti i par stotina rupija po nastupu i od toga se moglo dobro živjeti. Snaga mu se s godinama smanjila, ali strah koji je širio se nije, tako da je i dalje ostajao nepobjeđen. Selo u koje su ulazili podsjećalo ga je na njegovo vlastito: iste kolibe od trstike, iste palme, iste fizionomije. Za trenutak posumnja čak da se vratio, no onda se dosjeti da su sada u Orissi, a ne u Gujaratu odakle potječe. Slijedila ih je gomila ljudi na čelu s radoznalom dječurlijom. Borilište je već bilo pripremljeno. Babu je cijelim putem glasno vikao: «Tisuću rupija! Tisuću rupija onom tko pobijedi Brihadaria!» U ovom se kraju moglo naći snažnih ljudi. Ovdje je nekoć vladao slavni kralj Prataparudra. Primijetio je dvojicu mišićavih kako se vrzmaju u masi, ali očito su odustali jer su nestali u gomili. Činilo se da će i danas rutina prevladati. Dobro je to za njega jer tako je čuvao snagu. Razbacivao se mišićima i busao se u prsa mrko zureći u preplešene seljake i njihovu drečavu djecu. Tisuću bi rupija za njih bilo mukti , oslobođenje od svih nedaća. No nitko se nije odvažio. Baš je kanio dovršiti posljednji krug svoje bučne demonstracije kada iz njega izađe neki smušenjak perolake i vikne da se želi boriti. Čudaka je uvijek bilo ali ovakav mu se još nije ukazao. Suhonjav i žilav, gibak, opaljen suncem vjerojatno je preživljavao kao najamnik kod nekoga zidara. Hlače su mu bile umrljane vapnom, a lice i kosa mjestimice poprskani žbukom. Kada je skinuo košulju i svezao je oko boka, Brihadaria spopadne toliki smijeh da se svjetina oko njih odmah udvostruči. Babu je neumorno prikupljao novčiće. Brihadari odluči svima prirediti dobru zabavu. Statist je ovdje, nije još odmaglio. Bio je toliko drzak da ga je čak huškao na borbu. Zamahivao je rukama prema Brihadariu i provocirao ga. Ljudi su mu se smijali i podbadali ga divljačkim urlicima. Imao je svoje navijače. Brihadariu se nije svidjelo da žgoljo ubire simpatije. Odluči ga prvo dobro izvrijeđa. Bar mu psovke i kletve nisu strane. Žgoljavoga ne treba štedjeti. Treba ga naučiti da se arogancija kažnjava. Mali se na sve to samo smijao. Uvrede nije uzimao k srcu i nije se dao zastrašiti. Seljani su ga poznavali. Zvali su ga Dahi. Zabavljao ih je. Seoski lakrdijaš. Brihad vikne kako je sramota za selo što mu pod šake dovode takvu benu. Pitao je ima li selo pravoga muškarca. Dahi još jednom slavodobitno podigne ruke. Seljani zaurlaše. Babu se izvukao iz gomile. Brihadariu sve to dozlogrdi pa se baci na Dahia. No ovaj mu je vješto izmicao i pritom se još kreveljio. Krug je bio premalen da bi vječno mogao uzmicati. Brihadari ga zgrabi svojim ručetinama i obori u prašinu. Dahi se cijelo vrijeme smijao. Ustao je i onako prašnjav i ugruvan samo mu je dobacio: «Ne možeš me pobijediti!» Ovo je bilo previše za taštog kralja rvača. Brihadari ga iznova dohvati i onda ga tako silno zavrti i tako naglo ispusti da je Dahi poletio sve do žive ograde. Svjetina zavrišti. Svi su bili impresionirani snagom Brihadarijevog zamaha. No, ako su mislili da će Dahi pobjeći, prevarili su se. Njegov duh je bio nepobjediv, njegova strategija nerazoriva. Smijao se veselo najavljujući nastavak borbe. Skakutao je poput mahnitog pijetlića koji ne zna za strah. Ljudi su bili začuđeni njegovom ludošću, ali bio je njihov i bio je sâm nasuprot ovog zastrašujućega grmalja. I još se glupirao da ih zabavi. Zato su ga voljeli. Brihadari se okomi na njega s namjerom da ga dokrajči. Zgrabi ga u svoj slonovski zagrljaj, a onda ga baci na tlo i još ga nagazi svojom debelom nožetinom. Činilo se da su se sve Dahijeve kosti usitnile u vreći od vlastite kože. Mnogi su posumnjali da će se ikada podići. Ali žilav je bio taj zidarski pomoćnik! Dahi slavodobitno uperi prst u Brihadaria. «Ne možeš me pobijediti!» Njegov smijeh razvali um teškaša i prinudi ga da posramljen, pod pljuskom pogrda, napusti borilište. Razdragani seljaci klicali su Dahievo ime dok se on nasmijan opraštao od života. |
|||||||||||||||||||||||||||