 |
 |
 |
|
|
| književnost | publicistika | kolumna | osobno |
|
LJUBAVNA PRIČA |
||||||||||||||||||||||||||||
|
Sanjay je doista bio sretan čovjek. U životu sve mu se zbivalo nekako prirodno i povoljno. Bio je najstariji sin trgovca koji mu je ostavio skromnu ušteđevinu i dobru ciglenu kuću. Sanjay je novac uložio u pilane, a zaradu ulagao u kupnju šuma. Za nekoliko godina postao je najveći poduzetnik u branši. Kada je umnožio imetak zaprosio je Revati koja je već odbila nekoliko prosaca čekajući ga. Nije mu trebalo dugo čekati na dogovor. Kada je Sanjayev svodnik napokon ušao u kuću budućeg tasta, dočekan je srdačno i s olakšanjem. Revati je bila tvrdoglava u namjeri da se uda, a on je, unatoč tomu što je bio nižega roda, ipak bio dobra prilika. Uredili su pompozne svatove jer to je tradicija koja dolikuje moći i utjecaju njihove velike obitelji. Trodnevna svetkovina ostala je u narodnom sjećanju; obilje hrane i pića uz vesele orkestre što su se smjenjivali dok su Sanjay i Revati plesali do vrtoglave iznemoglosti. Život im je tekao mirno i spokojno. Sanjay bi povremeno odlazio u obilazak šuma ili bi se zadržavao na pilanama dok se je Revati brinula za kućansto. Prvog sina dobili su naredne godine. Stotine rođaka i poznanika posjetilo ih je donoseći djetetu svoje darove i uobičajene blagoslove. Revati je blistala okupana srećom, a Sanjay je smješkom primao muške čestitke. Svi su ih smatrali jako sretnima, a neki su im i zavidjeli. Revati je i nakon drugog poroda ostala privlačna mlada žena, a Sanjay se pomalo zaoblio kao što priliči pravom dobrostojećem mužu. Revati se revno brinula za djecu i domaćinstvo, a ni supruga nije zanemarivala. Noću mu je nadoknađivala sve one radosti kojih se danju, kao odgovorni otac, morao odricati. Nažalost, njegova izbivanja bila su sve učestalija. Revati se posvetila djeci, a kada su ova krenula u školu ostajala je potpuno sama ukoliko uza se ne bi zadržala djevojku koja joj je bila na ispomoći. Sanjay je nikada nije previše zapitkivao čime se bavi kada ga nema. Vjerojatno je to i sam mogao vidjeti. Kuća je bila uredna, a djeca lijepo zbrinuta. A i posao se dobro razvijao. Povremeni problemi s korumpiranim službenicima i aljkavim radnicima nisu ga nikada onespokojavali. Sanjay je sve mirno rješavao. Bio je pomalo neobičan čovjek za svoje podneblje: nikada javno nije pokazivao svoje osjećaje. Čak je i prema djeci bio suzdržan, kao da su tek napola njegova. Jedino je Revati mogla znati dubinu njegovih nagona i snagu njegove strasti. A ona kroz godine nije jenjavala. Volio ju je kao da je još mlada. Ona mu je uzvraćala, više iz zahvalnosti i respekta nego li iz srca. Godine su prošle, njen zanos je nestao. Sumnjala je da će ikada biti tako sretni. Zapravo, premda su joj se ostvarile gotovo sve želje, Revati nije bila sretna. Ljubav kao da se odskitala iz njihovog braka. Svaki put kada bi se vratio iz šuma bio joj je tuđiji. Promijenio se. Ili ga nije ni poznavala? Jednog dana dok su zajedno ručali Revati iznenada osjeti snažnu bol u trbuhu. Bol je postala toliko jaka da se ona u očaju uhvati za trbuh i padne na pod. Šokirani Sanjay prebaci je na krevet gdje se jadnica nastavila presavijati i mučno zavijati. Sanjay odmah pošalje sina po kavija Ramdasa koji je selu povremeno služio kao liječnik. U trenutku kada je ovaj pristigao, gonjen žalobnim dječakovim požurivanjem, Revati se grčila, a pjena joj je se taložila po usnama. Nije mu trebalo puno za procjenu. «Ona će sada umrijeti.» Oba uplakana sina bace se do majčinih stopala. Bilo je tako tužno gledati ih kako nariču. Sanjay mahne kaviju da ih izvede iz sobe. Uhvati Revati za glavu i otre joj lice vlažnom maramom. Vidio je strah u njenim očima, još se borila za život. «Budi mirna. Sve će brzo proći.» Ona je grgljala, htjela je nešto reći. «.... kraj?» Sanjay kimnu. Bio je to kraj. Ona iskra u njenim očima tek što se nije zatrla. «Želim ti ..........reći...» Sanjay joj pogladi lice. «Nema potrebe, draga. Nema potrebe.» Revati klone na uzglavlje i duboko dahne. A onda svu preostalu životnu silu usmjeri u njegove oči. «Moram ... moram ti reći...» Sanjay je bio vrlo smiren. «Nemoj se naprezati. Riječi nisu potrebne.» Stisnula je tijelo, usne i oči u grču bolne istine. «Ja sam... bila sam ......bila sam ti nevjerna.» Sanjayev posljednji pogled pun prezira. «Znam. Zato sam te i otrovao.» |
|||||||||||||||||||||||||||